"Gospođo draaaga, i ja bih plakala da me neko tako nosi!"-dovikuje mi neka žena dok se vraćam s pijace noseći min.10 kg voća i povrća u jednoj ruci, a sina na boku u drugoj. Btw, dijete nosim po svim svjetskim zdravstvenim preporukama, pridržavajući ga preko leđa. A on urla jer mu nisam htjela kupiti 201893128974.po redu autić. Eh, stara ja bi odšutjela i na taj komentar, Bog samo zna koji već tog dana, jer našem narodu ne možeš valjati. Ili si premater ili si nemater, nema ti treće. Ako si pre, onda: Šta ga šopaš travom, daj djetetu nekad i slatkiš; De bogati, neće od lizala umrijet; U moje vrijeme su rasli na vodi i brašnu, pa evo ih; Nemoj ga pod stakleno zvono, pusti nek se čeliči..
Ako si nemater: Vidi je, našminkala se, a dijete uflekano hoda;Uh, eno je opet izišla ščoekom po kafama, a djecu materi utrpala; Joj, znam ti ja nju, omaklo joj se i ovo dijete, neće ti ona više rađat, nije to za matere stvoreno, daj Bože da i ovo othrani kako treba...
I sve ovo ženturače zaključe na osnovu jednog pogleda na tebe i na osnovu površne dvije informacije koje su nekad o tebi čule na nekakvom sijelu.
Ali, sadašnja ja, je sebi naredila da ne šuti na nekulturne komentare.
"Ništa Vas nisam pitala", odbrusim toj ženi, čudeći se sama sebi u momentu dok izgovaram riječi, konačno ponosna na sebe što sam "stisla" i rekla, a u isto vrijeme se počinjem crvenjeti jer mi odgoj to nikad nije dozvolio do tog momenta pa tijelo reaguje burno na nove emocije i situacije.
"Eh sine, naučit ću te da se zauzmeš za sebe, kao što to mene roditelji nikad nisu naučili", mislim gledajući njegove mrke oči koje, još mokre od suza, pilje u mene sa znakom upita.
Prođe žena sva u ibretu odmahujući rukom, valjda iznenađena mojim odgovorom.
Poslije, sjedim u kući i kontam nešto:koliko sam puta i sama, dok sam mlađa bila, posmatrala mlade majke kako se preznojavaju dok im djeca ulicom urlaju i pomišljala: "moje neće ovako", a evo me, repriziram većinu tih scenarija koje sam i sama mislila da ću ja "bolje i pametnije".
Kaže jedna pametna žena na takve situacije: "Doćeš na red, ne guraj se", misleći kako nikoga neće zaobići i ti obavezni momenti, kada dijete neće da sarađuje, kada neće da hoda pa moraš s njim sjediti na pola ceste kako bi ga nagovorila da ide dalje (jer si u rizičnoj trudnoći pa ga ne smiješ nositi) a u kolica neće.Trenutak kada dijete u prodavnici od nepoznatog čovjeka traži marku pa se ti crveniš dok se čovjek laća novčanika a ti se izvinjavaš i pokušavaš vratiti, ali on neće uzeti nazad pa kaže:"nek maaali kuuupi čokolaaadu" gladeći ga po kosici.
Sve je to bogatsvo koje se treba proživjeti i preživjeti i prođe tako brzo. I puno toga se zaboravi, ali se ne zaborave momenti kada nisi stala u zaštitu sebe ili svog djeteta prilikom verbalnog napada nekog nepoznatog, nekulturnog prolaznika. Slobodno odgovori, naravno adekvatno i umjereno, ali nemoj da na tebi ostane; neće nikom kruna s glave spasti.